Život s dijabetesom — Priča sportaša izdržljivosti

Dijabetes nije rijetka pojava među sportašima, no o njemu se ne govori dovoljno. Okružen je stigmom, zbog čega oni koji su pogođeni radije ostaju u pozadini i izbjegavaju izlaganje javnosti.

Žiga Papež je drugačiji. Od rođenja živi s dijabetesom tipa 1, a posljednjih godina podiže svijest o njemu. Želi dokazati da je moguće živjeti normalan život s dijabetesom, uključujući poduzimanje izazovnih napora izdržljivosti. Zato je krenuo i uspješno završio izazov izdržljivosti North Cape 4000.

U ovom blogu pomaže nam otkriti detalje života s dijabetesom, koje su prilagodbe potrebne i kako pristupiti sportskim izazovima.

Umjetnost kontroliranja šećera u krvi u svakoj situaciji

Dijabetes nije nešto što vas samo povremeno ograničava. Zahtijeva stalni nadzor — kod kuće, na poslu i tijekom fizičkih aktivnosti.

"Ljudi zamišljaju da se razina šećera u krvi mijenja jednom ili dva puta dnevno, ali u stvarnosti se te promjene događaju vrlo brzo", objašnjava Žiga na početku našeg razgovora, pojašnjavajući da su fluktuacije u bilo kojem smjeru — visoko ili nisko — može biti opasno.

Regulacija šećera u krvi umjetnost je sama po sebi. Nažalost, ne postoji zlatno pravilo koje svi dijabetičari mogu slijediti kako bi kontrolirali svoje stanje. Postoje smjernice, ali na svakom pojedincu je da pronađe što mu odgovara i pod kojim uvjetima njegovo tijelo najbolje reagira.

"Dugo sam vodio dnevnik, pratio reakcije svog tijela i sve bilježio. Tako sam naučio kako se moje tijelo ponaša pod različitim vrstama napora i na temelju toga sam prilagodio i trening i prehranu," kaže Žiga o svom pristupu upravljanju dijabetesom.

Dijabetes tipa 1 neizlječiva je autoimuna bolest koja zbog nefunkcioniranja gušterače zahtijeva liječenje inzulinom. Rjeđi je od dijabetesa tipa 2, pogađa oko 10% dijabetičara, a prvenstveno se javlja kod djece i adolescenata.

Teško je prosječnoj osobi zamisliti fluktuacije u razinama šećera u krvi i koliko je malo potrebno da one “skoče” na jednu ili drugu stranu. Raspon u kojem dijabetičari mogu održavati razinu šećera u krvi je uzak, dok skokovi nakon unosa hrane mogu biti prilično značajni.

Što to znači u brojkama?

Razine šećera u krvi mjere se u mmol/L. Kod zdravih osoba vrijednosti bi trebale biti između 4 i 7 mmol/L, dok dijabetičari preferiraju nešto višu razinu, oko 9 mmol/L.

Tjelesne aktivnosti podižu dopuštenu gornju granicu jer vježbanje snižava razinu šećera u krvi. "Tijekom vježbanja nas najviše brine niska razina šećera u krvi, što je opasnije za sportaše jer bi mogli izgubiti svijest ili pasti u hipoglikemijsku komu", objašnjava Žiga, dodajući da je tijekom vježbanja zadovoljan ako mu razina šećera u krvi ostane između 10 i 11 mmol/L.

Stavimo brojke u kontekst. Na primjer, samo polovica 4Energy Bar-a , koji sadrži 15 grama ugljikohidrata, povisuje šećer u krvi za jednu jedinicu. To se događa brzo, unutar 20 minuta ili čak brže ako je aktivnost vrlo intenzivna. U takvim slučajevima, skok se može dogoditi za samo 10 minuta.

Posljedica toga je da dijabetičari stalno sa sobom imaju uređaje za mjerenje razine šećera u krvi. Žiga također kontinuirano koristi inzulinsku pumpu, a tijekom vožnje bicikla na upravljaču mu je postavljen telefon koji svakih 5 minuta prima podatke s mjerača glukoze na njegovoj ruci, omogućujući mu očitanja šećera u krvi u stvarnom vremenu.

"Tijekom tjelesne aktivnosti moram pratiti razinu šećera u krvi. Preko monitora stalno pratim količinu šećera u krvi. Mijenja se ovisno o intenzitetu aktivnosti i energetskim rezervama koje sam prethodno napravio prehranom. Čak i hrana koju sam pojeo prije 48 sati igra ulogu," objašnjava.

Svakodnevne prehrambene prilagodbe dijabetičara

Da bi dijabetičar uspješno upravljao svojim stanjem, nužne su prilagodbe u prehrani. Određene hranjive tvari moraju biti znatno ograničene ili čak potpuno uklonjene.

Kao rezultat toga, prehrane kao što su LCHF (nizak udio ugljikohidrata, visoki udio masti) i keto prilično su popularne među dijabetičarima jer obje ograničavaju unos ugljikohidrata, koji imaju najjasniji utjecaj na skokovi šećera u krvi.

No, Žiga, koji se pridržava malo modificirane verzije LCHF prehrane, naglašava da ono što nekome odgovara, drugom ne mora odgovarati. Individualizacija je ključna i puno je pokušaja i pogrešaka uključenih u pronalaženje onoga što ti najbolje odgovara.

„U kontekstu dijabetesa, fokus je na LCHF prehrani, što znači 'nisko ugljikohidrati, puno masti'. Osobno se zalažem za uključivanje više proteina Naučili smo da naša tijela funkcioniraju drugačije, ali svaka osoba mora otkriti što joj odgovara i koja joj dijeta pomaže.

Ugljikohidrati su i dalje prisutni u Žiginoj prehrani, osobito u vrijeme treninga. Važno je napuniti zalihe glikogena u tom razdoblju, a više razine šećera u krvi manje su problematične jer će ih tjelesna aktivnost ubrzo sniziti.

"Kada ne sagorijevam kalorije, unosim što manje ugljikohidrata. Oko treninga je drugačije — tada se vraćaju na jelovnik. Inače ih pokušavam izbjegavati ili drastično ograničiti njihov unos u svakodnevnom životu. Kao rezultat , povećavam unos proteina i masti kako bih spriječio nagle skokove šećera."

Upravo te skokove šećera i posljedične nagle padove dijabetičari nastoje izbjeći regulacijom prehrane. Velike fluktuacije mogu baciti tijelo u abnormalni ritam, što dovodi do neželjenih nuspojava, osobito ekstremnih promjena energije.

"Neprestano pokušavam spriječiti padove šećera jer kada se oni dogode, upadnem u čudan ritam u kojem mi šećer u krvi pada, a onda to moram prekomjerno kompenzirati. To uzrokuje brzi porast šećera u krvi, a zatim nagli pad Ovo je opet najgori mogući scenarij za dijabetičare, a čak i za zdravu osobu osjećate se kao da ste stalno u dobrom raspoloženju, zatim u depresiji, pa opet u dobrom raspoloženju, pa opet u depresiji."

Utjecaj dijabetesa na sportaše

Za dijabetičare je prehrana tijekom treninga uvelike prilagođena. Dok se sportska prehrana uglavnom fokusira na ugljikohidrate, dijabetičari ih ne mogu unositi u tako velikim količinama, čak ni tijekom tjelesne aktivnosti.

Prilagodba dolazi u obliku manjeg, ali dosljednijeg unosa ugljikohidrata, usklađenog s podacima sa sportaševog monitora glukoze.

"Ugljikohidrata unosim jako malo, ali stalno. Primjerice, 10 grama svakih 15 do 20 minuta. Naravno, ovisi o razini šećera u krvi", objašnjava Žiga koji preferira ugljikohidrate u tekućem obliku, jer mu to omogućuje najpreciznije doziranje.

"U jednoj boci obično imam vodu, a u drugoj 60 grama ugljikohidrata. Govorimo o piću sa šećerom i elektrolitima", kaže 31-godišnjak koji se prvenstveno oslanja na Nrgy Unit Drink 90. "Pijem ga postupno, ovisno o aktivnosti. Ako mi je šećer visok, znači da već imam dovoljno šećera u organizmu i ne trebam više. U tom slučaju pijem samo vodu. Kad je razina šećera niska, počinjem piti izotonični napitak."

Jedan od ključnih proizvoda za unos energije tijekom tjelovježbe za zdrave sportaše su energetski gelovi. Međutim, dijabetičari ih prvenstveno vide kao rezervu, budući da sadrže previše ugljikohidrata da bi se mogli redovito koristiti.

"Znam da sportaši često konzumiraju 30 ili 45 grama ugljikohidrata odjednom. Ne mogu si to priuštiti jer mi razina šećera previše raste, što dovodi do problema poput grčeva, zadržavanja vode i općenito lošeg osjećaja. "

"Gelove koristim tek kad mi šećer u krvi počne dramatično padati, a treba mi brzi izvor energije. Primjerice, prije uspona unesem 20, ponekad i do 25 grama ugljikohidrata. Kad ne bih dodao ništa, razina šećera bi mi pala za 2 do 3, ponekad čak i 4 jedinice."

Postupno dodavanje ugljikohidrata ključno je za uspješan dovršetak tjelesne aktivnosti. Svaka pogreška ili trenutak nepažnje, kako ih Žiga naziva, mogu dovesti do problema. Iako to u početku nije kritično, može donijeti frustraciju, jer ukazuju na to da je učinjena pogreška.

Objašnjava da se prvi simptomi povišenog šećera u krvi počinju javljati na razinama oko 10 mmol/L, što je još uvijek unutar prethodno spomenutog dopuštenog raspona. Međutim, ne otkrivaju svi sportaši dijabetičari te simptome, dok ih s 13 mmol/L svi osjećaju. Ovi simptomi uključuju grčeve, zamagljen vid, povećan umor i konstantan osjećaj žeđi.

Unatoč svim prilagodbama koje dijabetes zahtijeva u kombinaciji sa sportom, Žiga je uvjeren da je tjelesna aktivnost korisna za dijabetičare: "Sport je dobar za dijabetičare, ali ekstremni sportovi ne toliko. Aerobne aktivnosti su odlične za kontrolu šećera, jer snižavaju razinu šećera u krvi i pomažu u njenoj boljoj regulaciji, također na kraju koristite manje inzulina," zaključuje.

Zaključak

Dijabetes zahtijeva brojne prilagodbe, kako u svakodnevnom životu tako iu sportu. Konstantno praćenje razine šećera u krvi zahtijeva disciplinu od pojedinaca jer uvijek sa sobom moraju nositi potrebne medicinske uređaje.

Razine šećera u krvi neprestano variraju, a dopušteni raspon je relativno uzak. Za zdravu osobu taj je raspon između 4 i 7 mmol/L, dok dijabetičar može dopustiti porast do 9 mmol/L. Tijekom vježbanja gornja granica može biti malo viša jer će tjelesna aktivnost sniziti razinu šećera u krvi.

Dijabetičari moraju značajno prilagoditi svoju prehranu. Unos ugljikohidrata znatno je manji, a osobito su popularne LCHF i keto prehrana. Iako su ugljikohidrati dopušteni tijekom tjelesne aktivnosti, moraju se unositi u malim, redovitim količinama. Na primjer, čak i pola energetske pločice može izazvati značajnu i brzu promjenu razine šećera u krvi.

Unatoč tome, tjelesna aktivnost se preporučuje dijabetičarima. Pomaže u regulaciji šećera u krvi, smanjuje fluktuacije i smanjuje potrebu za inzulinom.