Željka Šaban Miličić

Ona je višestruka državna prvakinja u raznim triatlonskim disciplinama, višestruka Ironman - "Željezna lady", svjetsko Ironman prvenstvo Kona Finisher, supruga, majka, trenerica Triatlon kluba Swibir, profesor kineziologije. S izrazitim zadovoljstvom vam predstavljamo Željku Šaban Miličić!

Možeš li nam ispričati kako i kad je započela tvoja uspješna sportska karijera? Prije triatlona bila si uspješna plivačica?

Sportom sam se počela baviti sa 10 godina. Prvi doticaj sa nekim organiziranim treningom u klubu bilo je to u Odbojkaškom klubu. Vrlo kratko je to trajalo, možda 3 mjeseca, kada sam shvatila da ekipni sport nije za mene. A onda sam na prijedlog prijateljice iz razreda otišla na testiranje u plivački klub. Imala sam sreću što sam upoznala trenericu Anamarie Mišković koja je imala puno razumijevanja za takve ''plivače'' kao što sam bila ja. Dosta stručnjaka bi rekla kasno (tada sam imala 10 godina), za neki bolji rezultat, ali uspijela sam.

Kako je prošao tvoj prvi triatlon? Jesi li kao većina rekla 'nikad više'?😊

Naravno, kao i većina koja završi svoj prvi triatlon i ja sam rekla to je to, ne bi ja ovo nikad više. Nikada ga neću zaboraviti. Tada sam još aktivno trenirala plivanje. Utrku sam završila bez ijednog metra odvoženog bicikla i bez ijednog trkačkog treninga, utrka sprint triatlona, na montiću koji mi je bio puno prevelik, i punoooooo pretežak. Ušla sam u cilj i zahvalila se dečku (sadašnjem suprugu) što me je nagovorio na taj pothvat i kupio tenisice, a onda sam ih zaželjela okačiti na klin ali evo sada nakon 18 godina i dalje sam tu 😊

"Ali nekako sam ponosna što sam završila utrku Challenge Roth, bez obzira na plasman i rezultat. To je utrka za koju niti ne znam da sam prošla ciljem. Volim utrke u kojima postignem zen u cijeloj utrci. Utrke u kojima sam sama sa sobom, utrke u koje se mislima (svaki puta prije neke nove utrke) vraćam u njih kako bi vizualizirala taj osjećaj i ponovno ga postigla za nadolazeću utrku."

Na koji si svoj sportski uspjeh najponosnija?

Hm. Jako dobro pitanje. I jako teško za odgovoriti. Netko bi pomislio da su to naslovi prvakinje (državna, Balkansko), Hrvatski IM rekordi, nastup na IM Svjetskom prvenstvu u Koni (što je za mene i moju obitelj bilo nešto posebno) ... Ali da, naravno da sam ponosna na sve to, ali nekako sam ponosna i što sam završila utrku Challenge Roth, bez obzira na plasman i rezultat. To je utrka za koju niti ne znam da sam prošla ciljem. Volim utrke u kojima postignem zen u cijeloj utrci. Utrke u kojima sam sama sa sobom, utrke u koje se mislima (svaki puta prije neke nove utrke) vraćam u njih kako bi vizualizirala taj osjećaj i ponovno ga postigla za nadolazeću utrku.

Što te motivira za svakodnevne, vrlo naporne treninge?

Ne treba mi neka posebna motivacija. Volim trenirati, volim se natjecati, motivira me to što znam da ću se poslije treninga super osjećati i fizički i psihički. Jednostavno uživam u tome. Nije svaki trening naporan, pa onda dobra kombinacija sa laganim treninzima jednostavno predstavlja motiv za svaki trening.

Imaš li i ti nekad loše dane? Neodrađeni trening, umor, loš rezultat...

Naravno da imam, imamo svi dane koji nisu baš savršeni. Ali to me čini jačom i boljom. Neodrađenih planiranih treninga nemam 😊 Vrlo sam ''picajzla'' po pitanju nekih stvari. Ne mogu zaspati ako ne obavim sve što je bilo planirano za taj dan. Znam da postoji sutra, ali meni za neke meni bitne stvari postoji samo danas. Umor je dio treninga, loš rezultat dio sporta i bilo bi čudno kada toga ne bi bilo, i iz toga se daju izvući pozitivne stvari. Nisi izgubio ako je netko bio bolji već si izgubio ako nisi ništa naučio iz toga.

#liveyourdreams, da li je to još uvijek tvoj moto?

I nikada niti neće prestati biti u bilo kojem segmentu života

Kakav je tijek priprema za velika natjecanja?

Bitno mi je samo da uživam bez obzira na ekstenzitet i intenzitet mikrociklusa. A ako ćemo o brojkama skupi se tjedno i po 20tak sati treninga što  je uz posao i obitelj te sve ostale obaveze puno.

Kako se trenira u predsezoni, a kako tijekom sezone?

Ja osobno, a i svoje sportaše, treniram po principu obrnute periodizacije. Malo različiti princip od klasične periodizacije. Uz sve što radim pokušavam se svakodnevno što više educirati i usavršavati te primjenjivati neke nove stvari i metode u trenažnom procesu jer ako se ne razvijaš stojiš u mjestu.

Imaš li off-season period u svom trening planu?

Naravno, to je jedna vrlo bitna stavka periodizacije. Of season (odmor) je jednako važna komponenta kao i trening. U tom periodu ili ne treniram ili se rekreiram samo kroz onaj sport za koji imam volju i samo onda kada mi se to stvarno da. Vrlo često glava izdrži samo nekoliko dana i onda je bitno prisiliti se da to zaista bude onoliko koliko treba i tijelu, a ne samo glavi (ili obrnuto).

Profesor si kineziologije i sama trener mnogim triatloncima, da li si i sama svoj trener?

Profesor sam kineziologije i trener mnogim triatloncima (od onih koji završavaju super sprint triatlon pa do Ironmana), ali nisam sama svoj trener i nikada neću biti. Pokušala sam jednom ali sam vrlo brzo shvatila da to neće biti dobro. Od tada imam trenera koji mi piše plan i program treninga. I onda mi svi kada im to kažem postave pitanje a zašto? Stvar je vrlo jednostavna: nemam vremena (uz sve obaveze) pisati treninge još i za sebe, a i lakše mi je pravdati se nekome drugom, lijepo je imati trenera sa kojim možeš podijeliti sve dobre i loše trenutke (a ne biti sam sa sobom kroz karijeru). Znate onu: kod postolara najlošije cipele, pa se bojim da bi i ta periodizacija koju bi si ''složila'' bila traljava. Bez obzira na znanje i iskustvo rijetki su oni sportaši koji mogu kvalitetno sami sebe trenirati.

Koliko je važna uloga trenera za sportaše?

Veza sportaš - trener je izuzetno bitna u procesu razvoja sportaša a njihovo međusobno povjerenje je ključ uspjeha. Ako nema povjerenja s bilo koje strane nema ni uspjeha.

"Kao i u svakodnevnom životu hrana koju i kada konzumiramo jako je bitna za profesionalni sport. Svi znamo kako se osjećamo kada pojedemo komad ribe, pršuta, beefteka, riže, voća, povrća, žitarica....ili pizze, kebaba, Mc hrane, čipsa, čokolade. Bitna je hrana koju konzumiramo prije, za vrijeme i nakon treninga. Sva hrana zbog svojih sastojaka (nutrijenata) koje sadrži utječe na performanse. Tako da ja smatram da je hrana vrlo bitna stavka u životu profesionalnih sportaša."

Voliš li i da li jedeš junk food?

Yep 😊

Koliko je po tvom mišljenju važna kvalitetna prehrana u svakodnevnom životu?

Samo ću ovo reći: ono si što jedeš! A dalo bi se tu puno pisati.

Koliku ulogu igra prehrana u životu profesionalnih sportaša?

Kao i u svakodnevnom životu hrana koju i kada konzumiramo jako je bitna za profesionalni sport. Svi znamo kako se osjećamo kada pojedemo komad ribe, pršuta, beefteka, riže, voća, povrća, žitarica....ili pizze, kebaba, Mc hrane, čipsa, čokolade. Bitna je hrana koju konzumiramo prije, za vrijeme i nakon treninga. Sva hrana zbog svojih sastojaka (nutrijenata) koje sadrži utječe na performanse. Tako da ja smatram da je hrana vrlo bitna stavka u životu profesionalnih sportaša.

Da li ti pratiš neki plan prehrane ili se hraniš 'po osjećaju i želji'?

Zadnje 3 godine prakticiram LCHF način prehrane. Konzumiram proteine i masti i vrlo malo (zna biti i do 50g ukupnog dnevnog unosa) ugljikohidrata.

Koje bi po tvom mišljenju dodatke prehrani trebao koristiti svaki malo ozbiljniji sportaš? (Napredni rekreativac)

Budući da sam Kineziolog a ne Nutricionist (ne želim da me se krivo shvati te ne želim nikome ulaziti u struku) mislim da je to individualna stvar koju bi napredni rekreativac trebao iskomunicirati sa Nutricionistom na temelju životnih i prehrambenih navika.

"Prije svega ključan faktor za sportaša je podrška koju ima bilo da se radilo o roditeljima, curi/dečku, obitelji, ili bilo kome tko sa njime živi njegov sportski život, razumije njegove potrebe, njegov način života i podrška mu je na tom putu. Tu su naravno kvalitetan san i odmor, masaža, i ono što je jako važno je jaka glava."

Osim dobre i pravilne prehrane, koji su još po tvom mišljenju ključni faktori za uspješne sportske izvedbe i napredak?

Prije svega ključan faktor za sportaša je podrška koju ima bilo da se radilo o roditeljima, curi/dečku, obitelji, ili bilo kome tko sa njime živi njegov sportski život, razumije njegove potrebe, njegov način života i podrška mu je na tom putu. Tu su naravno kvalitetan san i odmor, masaža, i ono što je jako važno je jaka glava. Često se zezam sa sportašima pa im kažem: ma sve je to u glavi. 😊

Postoji li razlika u tome kako i koliko se hraniš u fazi priprema za određena natjecanja i tijekom predsezone?

Tokom svih faza godišnje periodizacije prakticiram LCHF način prehrane. Kada sam kretala sa tim načinom prehrane tijelu je trebala adaptacija na nešto novo i drugačije pa je u početku bilo da sam 1 dan u 7 dana jela CHO. Kasnije se to prorijedilo na 1 dan u 10 dana, a sada zna proći i po 30 dana bez CHO. Po neki puta prije nekog treninga visokog intenziteta znam pojesti ponešto (max do 3g CHO/1kg/dan) CHO. Prije utrka kratkih distanca punjenje od dan i pol (do 3g CHO/1kg/dan), a prije utrka dugih distanca 2 i pol dana (do 4g CHO/1kg/dan).

Prakticiraš li i ti "punjenje ugljikohidratima" prije utrke?

Da, punim se sa CHO inače izvedba ne može biti na toj razini. Teško je veliki intenzitet podnijeti bez glikogena.

Imaš li razvijen neki nutricionistički plan za prehranu tijekom utrke? Ironman full distance zna trajati i po 10h.

Kada govorim o IM utrci osobno jedem cca 1g CHO/kg/h. Probala sam (kao što neki uspijevaju) i mrvicu više ali jednostavno nemam želudac koji može to probaviti. Po neki puta kada nakon 180km bike-a dođem na trčanje ne mogu jesti/piti ništa osim vode i zraka, pa onda ne forsiram želudac nego i po 10km trčim bez ičega ili eventualno pijem 2- 3 gutljaja coca cole. Na prehranu na IRONMAN utrci izuzetno puno utječu vremenski uvjeti.

Da li se i kako hraniš tokom treninga? Što i koliko jedeš/piješ?

S obzirom da sam na LCH prehrani s ciljem što boljeg razvoja sustava metabolizma masti usmjerenu prema dugom triatlonu pijem vodu i no sugar elektrolite. Po neki puta to bude 0.5L a po neki puta i do 4L. Prosječno to bude cca 0.75L.

Da li ti je teško organizirati svoju prehranu/obroke u odnosu na obroke ostatka tvojeobitelji?

Budući da ja kuham onda kuham kaj hoću 😊 tako da imam sreće i ne prilagođavam se. Naravno, sin i suprug ne konzumiraju LCH tako da u većini slučajeva budu po 2 menia. Živimo tako da nemamo točno određeno vrijeme obroka – mogla bi reći jedemo kad smo gladni, ništa nam ne znači +/- 1-2h... Po neke dane je ručak u 12h, a neki puta u 15h, zaista nema pravila, isto tako sa doručkom i večerom. Međuobroke jedemo kaj, kad i kak nam se da.

Da li si ikada bila duže ozlijeđena? Kako si prebrodila taj period života, nimalo lak za bilo kojeg sportaša a kamoli profesionalca poput tebe.

Zaista mogu reći da su me kroz sportsku karijeru ozljede zaobišle. Za sebe mogu reći da nisam podložna ozljedama. Ono kada sam samo (hvala Bogu) morala pauzirati je bilo kada sam 2012 operirala cistu na koljenu i vrlo brzo sam se vratila, ali sam u periodu oporavka vrlo brzo zatrudnjela pa niti nisam osjetila tu neku psihičku krizu kroz koju prolaze neki sportaši za vrijeme rehabilitacije i ponovnog vraćanju u trenažni proces. Ali mišljenja sam da je to sve samo onako kako se stvar postavi: da ozlijeđen sam, a poslije ću se vratiti još jači.

Da li je ikada dogodio trenutak kad si rekla "dosta, nemogu više!"? Da li je odustajanje ikada opcija za tebe?

Odustajanje kao od sporta nikada za mene nije niti će biti opcija. Kada se i prekinem baviti natjecateljskim triatlonom na ovom nivou na kojem sam sada sigurno ću ga konzumirati na nivou rekreacije. A što se tiče utrka bilo je u karijeri vrlo ali zaista vrlo malo utrka kada sam morala odustati (bila sam prisiljena zbog zdravstvenog stanja).

Triatlon je skup sport, za neki ozbiljnjiji rezultat potrebna je podrška, u vidu sponzora. Kakva je situacija sa sponzorima/podrškom u Hrvatskoj za triatlonce?

Govorim iz svoje perspektive. Sretna sam što sam kroz sve ove godine uspjela dogovoriti suradnju i sponzore kroz opremu. Nažalost novaca nema. Presretna sam što uopće mogu imati sada već višegodišnje sponzore koji me opremaju sa svom opremom koja mi je potrebna za bavljenje ovim sportom (jer na kraju i to je isto novac). Triatlon je i dalje mali sport. Sretna sam i što sam uspjela svoje višegodišnje sponzore uključiti u sport triatlon te su pojedinci završili half Ironman ali i Ironman utrke.

"Odustajanje kao od sporta nikada za mene nije niti će biti opcija. Kada se i prekinem baviti natjecateljskim triatlonom na ovom nivou na kojem sam sada sigurno ću ga konzumirati na nivou rekreacije. A što se tiče utrka bilo je u karijeri vrlo ali zaista vrlo malo utrka kada sam morala odustati (bila sam prisiljena zbog zdravstvenog stanja)."

Profesionalna si sportašica, trenerica, supruga i majka, kako to sve tako uspješno balansiraš?

Iskreno ne znam niti sama. Dosta ljudi me to pita (neki se čak i dive), ali ja na to uopće tako ne gledam. Nekako mi to sve jednostavno ide samo od sebe, takva sam osoba, netko tko ''nema mira'', stalno mora biti u pokretu (u nekoj akciji)...jer kada ne radim sve to ne osjećam se dobro. Bitna je dobra organizacija, i bitno je da voliš sve to što trebaš izbalansirati pa onda ništa nije teško. Sve se može kad se hoće.

Trenerica si u TK Swibir, djelujete kao obitelj, divna sportska zajednica različitih uzrasta, vjerujem da ti to puno znači, koliko sad već članova broji klub?

Volim raditi sa ljudima koliko god to po neki puta bilo teško. Radim sa ljudima /sportašima sa vrlo sličnim sportskim ciljevima i onda je užitak raditi. Sretna sam što je TK Swibir klub kojem nije bitan pojedinac nego su SWI bitni. Trenutna brojka u klupskoj aplikaciji za članove je 741 i ponosna na svakog od njih.

Imate li kakve klupske planove/želje?

Želimo i dalje prije svega stvarati ljude a zatim sportaše. Probati omogućiti svima da žive svoj san pa bilo to preplivavanje prvih 25m kraul tehnikom, završetak prvog triatlona, IRONMAN utrke ili nastupati za reprezentaciju jer na kraju svi su bitni.

"Volim raditi sa ljudima koliko god to po neki puta bilo teško. Radim sa ljudima/sportašima sa vrlo sličnim sportskim ciljevima i onda je užitak raditi. Sretna sam što je TK Swibir klub kojem nije bitan pojedinac nego su SWI bitni."

Hoće li i sin Tino maminim stopama?

On će raditi i biti ono što će ga činiti sretnim, ono u čemu će uživati. A dal će to biti matematika, fizika, umjetnost ili sport odlučiti će sam. Mi kao njegovi roditelji smo tu da ga usmjerimo ali nikako da ga tjeramo da ''radi'' nešto u čemu neće biti sretan.

Postoji li neki tvoj neostvareni sportski san?

Pa zaista vrlo iskreno mogu reci da ne postoji. Trenutno sam u jednom filmu za jednu utrku gdje mi je želja još malo pomaknuti granicu, a da li je san, hmmmmm, želja je sigurno. Pa ako i ne bude neću moci reci da je neostvareni san.

Mi vjerujemo da možeš to ostvariti, da li ćeš pokušati sub9 Ironman?

Puno vam hvala na vjeri, puno mi to znaći. Ja nikad ne odustajem 😊 vidjet ćemo šta budućnost donosi!

Možemo li znati koji su tvoji planovi za budućnost?

Planovi, budućnost ili je to sve negdje zapisano, a nitko ne zna što život nosi, ali svakako bi voljela izgraditi sebe kao trenera, odgajati djecu i ljude kroz sport, stvarati ljude, prenositi svoje znanje i iskustvo na one koji to žele, svako ću ostati u sportu, te doprinositi razvoju i sporta i sportaša.

Pročitaj više:

Relativni energetski deficit u sportu

Prehrana na World Touru s dr. Timom Podlogar