Tina Goršek Šparovec je mlada istraživačica u području ginekologije na Medicinskom Sveučilištu u Gracu. Magistrirala je iz prehrane i biomedicine na svjetski priznatom Sveučilištu u Münchnu. Kod Human Performance Centra znanje prehrane kombinira sa znanjem iz ginekologije i endokrinologije i time uz istraživanja redovito educira trenere koji žele više znanja o ženskoj fiziologiji. Neposredno daje savjete i sportašicama te jim pomaže kod boljeg razumijevanja vlastitog tijela i njegovih mogućnosti. Njena misija se temelji na želji kako bi treneri bolje razumijeli i uzeli u obzir potrebe sportašica i tako sastavili optimalnu energiju, koja je podržana s prikladnom strategijom prehrane. Kaže da se s time mogu postići optimalni rezultati.
Zdravo Tina. Ukratko, što je to RED-S?
RED-S tj. relativni energetski deficit u sportu je stanje kada ne možemo unijeti dovoljno energije kako bi podržali sve tjelesne funkcije i sportsku akitvnost, tako da smo stalno u energetskom deficitu.
Kada provedemo duže vrijeme u tom deficitu naše tijelo odgovara tako da ograniči određene tjelesne funkcije. To djeluje prema principu hijerarhije. Tijelo prvo isključi tj. prilagodi one tjelesne funkcije koje nisu nužne za preživljavanje. Isto se zatim pokažu kao klasični RED-S simptomi.
Koliko dugo već poznajemo ovaj problem?
Kod ženski je ovaj problem već duže vrijeme na radaru. Zvao se je ženska sportska trijada, gdje su uočili kod mladih sportašica da u razdobljima kada puno treniraju ili su vrlo mršave, kasno dobe prvu mjesečnicu ili izgube mjesečenicu.
Isto je bilo već opisano. Znalo se je da su ženske imale višu pojavu prijeloma te slabokrvnosti i sličnih problema.
U zadnjih nekoliko godina je primijećeno da je sve više simptoma povezanih s RED-S; nisu samo kosti, menstrualna funkcija i pothranjenost, nego se poznaje i na našem imunološkom, probavnom sustavu i psihičnom zdravlju.
RED-S ima brojne negativne posljedice na zdravlje mladih sportašica.
Mogu li RED-S imati i muškarci?
Prije su mislili da se RED-S pojavljuje samo kod ženski, jer je mjesečnica bila takav očiti znak.
Ali u zadnje vrijeme vidimo da se pojavljuje i kod muškaraca i naime kao pad testosterona i s time povezanim posljedicama. A doživljavaju i druge RED-S simptome.
Kako otkrijemo RED-S?
Muškarci ga teže uočuju nego ženske, a definitivno ga možemo otkriti s analizom krvi i upitnikom, onda kada isključimo sve ostale mogućnosti.
Zašto ga muškarci teže uočavaju?
Menstruacija je stvarno očiti znak.
Muškarci to uočavaju kao gubitak jutarnje erekcije, loš san ili smanjen libido, ali kada je jedan sportaš stvarno aktivan, to je cijelo vrijeme malo prisutno. Nekako isto ne uzimaju kao signal.
Gubitak libida i jutarnje erekcije može biti signal za muškarce da su u RED-S.
A čak ni liječnici ne prepoznaju RED-S?
Da, apsolutno imaju porblem s prepoznavanjem RED-S. Ne pomisle svi na to da netko tko nema jutarnje erekcije možda previše trenira.
Liječnicima se čini normalno biti bez menstruacije?
Ginekolozi su sve svjesniji. Zadnji puta sam razgovarala s ginekologom s kojim budemo ubuduće sudjelovali. Rekao je da uočavaju da djevojke gube mjesečnicu te ih isto liječe. Svejedno se nalaze takvi koji kažu da je mjesečnica samo kozmetika.
Kako se liječe?
Jedno je da im daješ preporuke, da moraju više jesti i manje vježbati, ali toga se cure inače vrlo teško drže. Zato im nakon nekog vremena nude hormonsku nadomjesnu terapiju koja nije dugotrajno riješenje.
Ginekolog bi trebao pronaći poveznicu i napraviti kontakt ili ih poslati do dijetetičara ili nutricionista, koji bi im pomagao s prehranom; istovremeno i do psihologa kako bi došlo do promjene životnog stila.
Za mlade sportašice je zdravi životni stil bitnog značenja.
Imamo sportaša, trenera, liječnika, nutricionista ... Tko je taj u lancu koji bi trebao prepoznati i spriječiti RED-S?
Mogao bi ga prepoznati liječnik, trener, ginekolog, a svakako nutricionist mora znati da netko ne jede dovoljno.
Međutim nitko ne želi liječiti RED-S. Liječnik te šalje endokrinologu, ginekolog te šalje dalje ili ti prepiše tablete. Nikada ne dolazi do toga da bi te ginekolog poslao do nutricionista koji bi ti rekao što moraš jesti.
Ginekolog vidi problem u hormonskoj slici i vjeruje kako isto može popraviti s tabletama. To je naime istina, iako moram još jednom naglasiti, to nije cijelo riješenje. Uzrok za RED-S ostane.
Ali ovdje najviše može napraviti nutricionist jer se radi o kroničnom nedostatku energije, o nepravilnoj prehrani i nepravilnoj podršci s prehranom za trening.
Misliš li da bi trebali svi članovi biti međusobno povezani?
Apsolutno. Upravo zato sudjelujem s ginekologom.
I on ima dovoljno ženskih primjera s odsutnosti menstruacije. Želja je, ta kako bi mogla poslati svoje štićenice na pregled nekomu komu mogu vjerovati o ginekološkom znanju i savjetima. Da nebi odmah prepisivao tablete, nego davao savjete za promjernu prehrane i životnog stila.
Čini li ti se obrambeni mehanizam stručnjaka da se ne usude reći, to više nije moja domena otiđi kod nekog drugog i radije unutar svojeg vrtića probaj pronaći riješenje, npr. propisivanje tablete kada bi morali riješiti izvor problema, a ne gasiti požar?
Ja mislim da se ovdje premalo povezuju. Domena ginekologa nije da prati prehranske dnevnike i kako se netko hrani tj. koliko je tjelesno aktivan.
Cilj se je povezati.
Kada je veza između ginekologa, nutricionista, psihologa i možda još kineziologa uspostavljenja, je to takva cijelina koja bi djevojkama mogla pomagati u potpunosti.
Tablete nisu riješenje, potrebno je sveobuhvatno liječenje.
Smatraš li da je to izvedivo u praksi?
Ja mislim da je.
Nešto takvo i sama radim s centrom Bio-Fit, gdje se bave s poremećajima u prehrani. Tamo se nalaze kineziologinja, dijabetičarka, psihijatar i ginekolog.
Samo holistični tretman ljudi s poremećajima u prehrani donosi plod tj. zdravlje.
Može li nutricionist preuzeti odgovornost za zdravlje djevojka?
Teško je na bilo koga obijesiti teret odgovornosti.
Dodatno još za to, jer radimo s osobama kod kojih često nije problem samo prehrana.
Ako se radi za njeno psihološko zdravlje, to nije domena nutricionista ili ginekologa. Često riješavamo pojedine stiske ili strahove o hrani koje izivru odnekud. Je li psihijatar odgovoran za to?
Jesi li na kraju djevojke prepuštene same sebi?
To je teško. Te djevojke su stvarno prepuštene same sebi. One se moraju svaki dan boriti i motivirati kako bi više jele i pravilno izabrale hranu.
Ne možeš ih svaki dan držati za ruku i govoriti što moraju jesti. Djevojka mora sama biti pripremljena to raditi, zato je velika razlika između mene kao nutricionistice i suradnicom koja radi s djevojkama koje imaju ozbiljne poremećaje u prehrani. Ona zapravo mora uvjetiti štićenike da pojedu nešto hrane.
Teško je znati tko je u stvarnosti odgovoran za zdravlje djevojka koje imaju teške poremećaje prehrane.
Je li to još uvijek RED-S ili nešto još gore?
To je već sljedeći stupanj, to je već poremećaj u prehrani.
RED-S nije poremećaj u prehrani?
RED-S je posljedica poremećaja u prehrani. Je nekakav nadimak u kojeg možemo svrstavati i poremećaje u prehrani kao uzrok za energetski deficit.
Postoje li još i drugi uzroci?
Puno jih je.
Namjerni uzroci su kada se osoba odluči za mršavljenje, kada posti, trenira na prazan želudac.
Nenamjerni uzroci su ako osoba ima bolesti probavnog sustava te je zbog toga apsorpcija hranjivih tvari slabija.
Puno treninga na dan, gubitak apetita. Puno je razloga. Ali nije nužno da su u pozadini poremećaji u prehrani.
I naravno psihološki razlozi?
Puno ljudi u RED-S-u su perfekcionisti koji žele imati stvari pod nadzorom.
Kada počneš neprestano nadzirati hranu i u tome pronalaziš nekakvu sigurnost tj. neka hrana postaje opasna, mozeš razviti puno anksioznosti oko prehrane.
RED-S je često posljedica psiholoških problema.
Može li doći do RED-S kod sportašica koje održavaju svoju tjelesnu masu?Da jednostavno nema dovoljno energije za jedan trening?
Da.
Definitivno, ne može promijeniti našu tjelesnu težinu unatoč niskom unosu.
Metabolizam se prilagodi, što sam već navela. S isključivanjem funkcija tijelo iskoristi manje energije. Tako moramo jesti još manje, ako želimo izgubiti tjelesnu masu.
A istina je da možemo početi zadržavati vodu, zato vaga može ne pokazivati niže brojeve. Brojka na vagi stvarno nije sve.
A što je s mikronutrijentima? Recimo, ne jedeš ugljikohidrate prije treninga, a zatim jedeš masne stvari nakon treninga.
Omjer makronutrijenata je bitan. I vrijeme unosa određenog makronutrijenta je bitan.
Npr. ako nakon treninga ne jedemo ugljikohidrate nego orašaste plodove, tijelo ne dobije signal o dovoljnoj količini energije te se posljedično inzulin ne digne. Našem tijelu to nedostaje i još što opaža da je u pothranjenom stanju.
Odugovlačenje s unosom ugljikohidrata nakon napornog (izdržljivost) treninga zakasni regeneraciju. Istovremeno je tijelo duže pod utjecajem hormona stresa.
Bitno je da nakon treninga konzumiramo dovoljno ugljikohidrata.
Ako to traje duži period, svakako može dovesti do RED-S.
Dakle možeš puno jesti i unatoč tome doći u RED-S?
Da, ali ako ne jedeš redovito.
Jedna studija je uspoređivala vrijeme kaloričnog deficita među djevojkama koje imaju hipotalamičnu amenoreju, znači nemaju menstruaciju, i djevojkama koje ju imaju. Djevojke bez menstruacije su kroz dan više vremena provele u deficitu.
Sportašica može pojesti tri glavna obroka, ali između treninga razina energije pada vrlo nisko. Zato bi sportaši možda morali imati međuobroke prije i nakon treninga kako bi čim manje vremena proveli u kalorijskom deficitu, a istovremeno time napunili glikogenske rezerve s ugljikohidratima, posebno kod sportova izdržljivosti.
Stoga ne savjetuješ dijete kao što je povremeni post?
Za sportaše (izdržljivosti) sigurno.
Tijelo je puno vremena u kalorijskom deficitu, a energetski dug tjelesne aktivnosti se poveća. RED-S je za uglom.
Istovremeno moramo uzeti u obzir da se glikogen puni 16-36 sati, a povremeni postovi ti ne omogućuju napuniti glikogenske zalihe.
Zdrava sportašica se pobrine da konzumira dovoljno makronutrijenata koje njeno tijelo treba.
Ok, u RED-S si. Što sada?
Najprije je dobro otići do liječnika ili ginekologa kako bi se stvarno uvjerili kakvo je stanje s hormonima, a zatim otići po savjet nekomu tko radi s RED-S-om, kod nutricionista koji poznaje uzroke i posljedice.
U isto vrijeme još do psihologa, posebno ako su prisutni psihološki problemi.
I zatim kada se odlazi na put, kada moraš početi više jesti, kada ponekad moraš propustiti pokoji trening, kada na treningu moraš stvarno svjesno gledati kako se osjećaš, često se zaključi da si u RED-S-u, kada ne treningu ne možeš više dobro raditi. A u glavi se ti non stop odvija borba da je razlog za tvoj loš osjećaj na treningu jednostavno premalo treniranja ili prelagani treninzi.
Dakle preporučuje se nekakva pauza, zatim počinješ polagano dolaziti nazad. Ponekad to potraje dugo, znači pola godine ili godinu dana, kako bi došao na sebe i kako bi normalno trenirao. Polako dolaziš na razinu na kojoj si bio tj. na kojoj čak napreduješ.
Kada jednom dodajemo više hrane u jelovnik sportaša, može se dogoditi da se puno bolje osjeća, počinje bolje raditi na treninzima, bolji je napredak.
Može li RED-S imati životne posljedice?
Da, naravno.
Ako saznamo da imamo RED-S duže vrijeme, imamo smanjenju gustoću kostiju ili čak osteoporozu. Takve posljedice mogu biti doživotne, ako već s 25. godina života imamo mineralnu gustoću kostiju usporedivu s 80-godišnjakom.
RED-S može imati tranje posljedice na zdravlje naših kostiju.
To je, međutim, teško obnoviti?
Da, moraš puno raditi na tome. Ali nikada više neće biti isto kao što je bilo prije.
Koliko brzo moramo prepoznati RED-S da nije prekasno?
Čim prije.
Međutim, smatra se sasvim normalnim ako neko vrijeme nemaš mjesečnicu.
To nebi trebalo biti normalno.
Negdje do tri mjeseca se uopće ne smatra da imaš amonoreju.
Kod pojedinih se može dogoditi da uopće ne izgube mjesečnicu, ali su svejedno u RED-S-u ili pretrenirane. Neće to biti uvijek prva stvar koja se bude pokazala, ali biti će jedna od prvih stvari.
Do tebe dolaze djevojke s RED-S. Kako im pomažeš?
Najprije ovisi od toga radi li se o sportašicama ili o općoj populaciji.
Na jednoj strani su djevojke koje se odluče da će se početi baviti s fitnesom i paziti na hranu, a na drugoj strani su ozbiljne sportašice koje redovito treniraju i imaju natjecateljske ambicije
Kod istih je malo teže postići da odustanu od treninga i da realiziraju da će teško i dalje trenirati kao što su do sada te da si moraju uzeti pauzu.
U takom primjeru se povežem s trenerom te mu pomažem sa savjetima. Takve djevojke si moraju prilagoditi treninge i pobrinuti se za pravilnu prehranu, uspostaviti nekakav zdravi odnos do prehrane ili se samo naučiti kako jesi oko treninga jer puno njih nema tog znanja.
Uspješni sportaši pravilnoj prehrani posvete puno pažnje.
Kako se trenerji odazivaju ako ih pozoveš i kažeš da njihova sportašica mora više jesti?
Različito.
Svakako podržavaju to da djevojka ozdravi, a s druge strane se je već dogodilo da se osjećaju napadnutim. Krivnju prebacuju na djevojke da same pretjeruju s treninzima, što je često istina. Međutim, cure i roditelji imaju povjerenja u trenera da pazi na njih i primjeti takve promjene.
Cure uz svoj trening naprave još kakav dodatan trening jer misle da će time biti bolje ili će izgubiti tjelesnu masu.
A kako je s psihološkim aspektom liječenja?
Dostupna sam im za razgovor jer ih misli često muče.
Počinješ se vrtjeti u krugu.
Otiđeš u trgovinu i ne možeš se odlučiti, bi li uzeo jogurt s jagodom ili bananom jer je između njima pet kalorija razlike. Ili u restoranu ne znaš ako bi izabrao salatu, koja bi trebala biti zdrava te koju preporučuje instagram, ili paštu koju ti prije teškog treninga preporučuje Tina.
Takve odluke ti mogu uzeto puno vremena i energije i često se ne znaš pravilno odlučiti.
Psihološki problemi s prehranom vas mogu odvesti u očaj. Kako to s razgovorom možeš riješiti?
Moraš ih motivirati kako bi izabrale bolju odluku za sebe.
Ne ide uvijek.
Ponekad ih je dobro usmjeriti kod psihologa. Može se raditi o traumama iz djetinjstva koje su stvorile potrebu za kontrolom, a ista se je usmjerila u hranu. To ja kao nutricionist ne mogu riješiti.
Što je zapravo taj ekstremni znak da moramo pronaći pomoć?
Imam jedno par kriterija.
Prvo je spavanje. Kako spavamo? Budimo li se noću? Mokrimo li usred noći? Budimo li se rano ili navečer ne možemo zaspati?
Zatim je trening. Kako je na treninzima? Osjećamo li se stalno umornim? Ne želimo trenirati? Nemamo motivacije?
Pad motivacije za trening može biti upozorenje da imamo RED-S.
I prevelika opsjednutost oko hrane ili isključenje određenih hranjivih tvari, može biti alarm.
Međutim, danas je teško kada ti svi prodaju neku dijetu i gdje se širi mišljenje da moramo za postizanje rezultata patiti.
Da, da, da.
I to bi bilo dobro spomenuti. Što se događa u tvojoj glavi, ako propustiš jedan trening. To je jednim teže nego ako bi trebali još jednom radili ispit za auto.
Jesi li sposoban propustiti jedan trening, ako si se odlučio otići van s prijateljima ili te je strah da ćeš zbog toga postati lošiji?
To puno govori o tvojem odnosu prema sportu.
Za sportaša je bitno da se zna opustiti.
Mogu li si vrhunski sportaši to priuštiti?
Teško pitanje, zato su vrhunski sportaši.
S druge strane je vrhunski sport neka vrsta zaštite. Izvan sezone se pokaže stvarna slika. Budeš li ta tri tjedna uživao i radio druge stvari koje te vesele ili ćeš osjećati tjeskobu jer ne možeš trenirati?
Možda kod sportaša amatera i rekreativnih sportaša može biti veći problem nego kod profesionalnih.
Zašto?
Profesionalni sportaši možda znaju da je to njihovo zvanje i da će nakon treninga biti slobodni, a rekreativni sportaši tu granicu nemaju jasno određenu.
A ipak, puno profesionalnih sportaša ima RED-S.
Kod kakve gimnastike, atletike, plesa, tamo je prevalencija puno viša jer je potreba veća da su sportašice i sportaši mršavi. RED-S tamo može biti prisutniji i u profesionalnom sportu.
Koji postotak sportaša izdržljivosti ima probleme ili potencijalne probleme s RED-S?
S obzirom na to da je izostanak menstruacije kod trkačica veći od 50%, rekla bi toliko.
Koliko od njih je barem djelomično svjesnih da imaju te probleme?
Znatno manje. Zato skrećemo pozornost na ovaj problem.
RED-S je raširen i među vrhunskim sportašima.
Što napraviti da stvari idu na bolje?
Prvo kao prvo, obrazovati kadar.
Ako ti djevojka kaže da je izgubila menstruaciju, to je veliki alaram za tebe da njena prehrana ili regneracija nije ok.
Sportaše moramo obrazovati o sportskoj prehrani, o ginekološkim stvarima i moramo imati razgovore s trenerima kako bi i oni bili svjesni zašto ženske imaju menstrualni ciklus. Zašto je to dobro kako bi i oni slušali o tome te o tome razgovarali sa sportašicama.
Nedavno sam predavala mladim biatlonkama o prehrani i trener je bio prisutan i normalno smo razgovarale o menstruaciji. Tema ga je zanimala i bilo je to dobro iskustvo za sve.
Obrazovati ih moramo o poremećajima u prehrani, kako raditi s djevojkom, kako pristupiti.
To je u biti to što radimo s centrom Bio-Fit.
--------------------------------------------------------
Zanima li te više o sportskoj prehrani? Pročitajte i:
Pothranjenost među mladim sportašicama | Tina Goršek Šparovec