Intervju s fiziologom za vježbanje dr. Timom Podlogarjem o novom izotoniku, proizvodu domaćog znanja, i brojnih mitova koji kruže među biciklistima
Priča s izotnicima je stara kao Zemlja i iako ih je malo na tržištu, čini se kako je svaki sljedeći samo kozmetičko poboljšanje prethodnog. Ambalaže su jednom svjetlije, drugi puta bjelje, "clean", tu i tamo se dodaje kakav čarobni sastojak, poput kokosove vode u prahu ili cimeta (upravo tako ste pročitali, ugledan proizvođač dodaje u njega cimet). Mijenjaju se okusi, njihovo imenovanje, voće dobije još pet pridjeva - zadnje vrijeme se mnogo izlaže magnezij i njegova uloga kod sprečavanja grčeva u mišićima. Uz sve to naravno najviše dodaje marketing i poznata lica. Zanimljivo je, da uz svu tu ponudu većina ljudi nije zadovoljna sa svojim izotoničnim napitkom i posljedično ga napuštaju. Ili se barem ne koristi u dovoljnoj mjeri. Što je za jednog biciklista, koji napravi krug preko Učke - i kako bi imao na Stravi više visinske razlike od klubskih kolega - zapravo dovoljna mjera?
"Jasno je, da sam nekakav “frik”, koji dođe do sportske prehrane. Tako da nije čudno, da imam doma stan pun vreća različitih oblika ugljikohidrata, došao sam do zaključka kako na tržištu nema proizvoda, koji bi bio napravljen po mojem ukusu. Ili bolje rečeno skladan s trenutnim znanstvenim otkrićima. Već mi je zbog toga bilo u interesu da pomognem razviti Ndure - da riješim svoj problem, kod toga još i pomažem ostalima..."
Ako pitate ljude, koji imaju za sobom već nekolicinu utrka, budu vam više ili manje ponudili iste odgovore. Glavni problem biciklista, triatlonaca te svih sportaša izdržljivosti, kojih trening je dug, ali isto tako ništa manje intenzivan, se naime preklapaju s tri problema, koje bi izotonična pića morala riješavati. No, zadnja naime ironično nastane upravo zbog spašavanja prvih dana - i upravo ta zadnja najviše vodi do prekida tijekom najbitnije utrke sezone:
1. Nedovoljna energetska učinkovitost
2. Grčevi u mišićima
3. Probavne smetnje
Kako to, da u 21. stoljeću, kada je kineziološka znanost na neusporedivo višem nivou nego pred desetljećima, još uvijek ne znamo spriječiti te relativno osnovne probleme? Kada smo i sami postali iskusniji te uspoređivali subjektivne osjećaje s otkrićem na papiru, opazili smo, kako su bile bitne karakteristike uvijek zanemarene. Zapravo - između masovnih ponuda izotonika nismo bili zadovoljni zapravo s niti jednim. To je naime i jedan između razloga, kako si profesionalna društva izotonike miješaju sami. Niti jedan naime ne sadrži odgovarajući (odnos) "goriva" i rijetko koji izotonik je općenito izotonični. Znači, jedan veliki BS (bulšit), kao što naš sugovornik voli reći. I čovjek, koji kupi izotonik, se ipak nada poboljšanju kapaciteta, ako već ne osjećaja i zdravlja.
Video 1: Za stvarno poboljšanje tjelesnih sposobnosti tijelo treba upravo to, što može najbolje iskoristiti tijekom vježbanja. Čudesne formule ne postoje, ili ti mnoge su jednostavno pogrešne. Što uistinu utječe na poboljšanje sposobnosti?
Ako nečega nema, moraš ti biti prvi
Sada nije bilo više sumnje - pod svaku cijenu moramo razviti svoj vlastiti izotonik. Odlučili smo se, da budemo napitak napravili u sudjelovanju s Nduranzom, utvrđenu marku, koju već poznajemo. Naime, više kao "brand" je bitna punionica, odnosno tvornica, koja nabavlja i procesira sastojke za pojedina poduzeća. Engleska tvornica, engleski sastojci. Uz to napominjemo, kako oznaka "overseas ingridients", koju u zadnje vrijeme uočavamo na proizvodima, ne znači da je u njemu kokosovo mlijeko u prahu iz kišne prašume. Nažalost je to da najviše jeftine sastojke iz Kine i osjetljivi želuci biciklisti prepoznaju, i to još prije nego što provjerimo deklaraciju.
Još prije nego što smo pitali struku, znali smo da magnezij ne rješava grčeve - zapravo ga sa znojenjem u praksi skoro i ne gubimo. Grčevi su u 95% slučajeva rezultat smetnji u prijenosu živčanih signala, zato ih najlakše spriječimo s redovnim dodavanjem odgovarajućeg izotonika i energetskog gela. Koje minerale međutim trebamo za vrijeme vježbanja?
Naime, sami kvalitetni sastojci neće biti dovoljni, ako ih pomiješamo skupa. I u susjednoj Sloveniji je samo jedan čovjek koji više od nas uživa u miješanju pića. Dr. Tim Podlogar je zauzet biciklist, koji ne podnosi BS-a, izotonike i gelove pa u domaćoj kuhinji stvara sam. Uz to da je fiziolog vježbanja te kineziolog, koji je većinu svoje karijere posvetio istraživanjima metabolizma optimalne oksidacije ugljikohidrata. Tim dobro poznaje Veliku Britaniju, čak je na Sveučilištu u Birminghamu doktorirao na temu ugljikohidrata u sportovima izdržljivosti. Pozvali smo ga na sudjelovanje i sada, kao prototip već u prodaji, možemo reći, da smo se puno toga naučili. Da ne dugovječimo, objavljujemo intervju, u kojem će vam Tim objasniti, što je zapravo stvarna "fora" izotoničnog napitka, kako spriječiti grčeve i što je najveći mit koji kruži među biciklistima.
Tim, jednom si spomenuo, kako bi na usamljeni otok, na kojem je asfaltirana cesta na 3200m visok vulkan, prvo uzeo izotonik? Zašto je izotonični napitak tako bitan?
No, zaboravio si spomenuti još bicikl. Bez njega bi mi kvalitetan napitak samo produžio životni vijek. Šalu na stranu - ugljikohidrati su vir energije. Zapravo su najbitniji vir energije tijekom intenzivne tjelesne aktivnosti. Problem je, da su zalihe ugljikohidrata u tijelu jako ograničene, što znači, kako prije ili kasnije dođe do trenutka, kada istih ponestane i tada se jednostavno zaletim u zid, domaće rečeno. Ako želimo, znači održavati visoku intenzivnost, ne preostaje nam drugo nego to da u tijelo usput unosimo ugljikohidrate. I ne, nije dosta da počnemo unašati ugljikohidrate tijekom tjelesne aktivnosti, kada nas već zabije, nego ima smisla početi već od početka, ipak s time postižemo da se potrošnja ugljikohidrata, koji su u tijelu spremljeni, uspori. Moramo znati i to da zalihe goriva ne djeluju po principu automobila, što znači, kako tijelo djeluje potpuno normalno sve dok nisu iskorištene sve zalihe. Suprotno, prve negativne posljedice smanjenja dostupnosti ugljikohidrata se počinju pojavljivati već prije, bitna komponenta je na primjer ta, da mišići osjete veći stupanj razgradnje. Kod mnogih se pojavljuju i grčevi. Sada sam se usredotočio samo na događaje tijekom vježbanja, a razmišljati moramo i o treningu sljedeći dan. Iako je mišićno mikro oštećenje dio treninga, stupanj iste može biti previsok i sljedećeg dana jednostavno ne možemo kvalitetno izvesti trening. Aha, i ne smijemo zaboraviti još i na hidrataciju - to je općenito uz vulkan presudna.
Video 2: Ugljikohidrati (UH) igraju ogromnu ulogu tijekom treninga, još veću tijekom natjevanja. Ne postoje pojedini sastojci koji bi na taj način poboljšali razultat kao i UH. Uz to si i znao da već samo "kušanje" UH minimalno, a opet uočljivo poboljša sposobnost? Klikni tu za nastavak gornjeg videa.
Uh, idemo po vrsti. Koliko je na neku 6h turu, gdje se pritisne pedala i mjeri ego, optimalna količina uzetih hidrata? I koliko neka uzme amater na tekmi i koliko profesionalac?
Sve ovisi od toga koliko vatova pojedinac proizvodi na pedalama tijekom tjelesne aktivnosti. Ili rečeno jednostavnije - ovisi od toga, koliko je intenzivan napor te koliko smo natrenirani. Za veliku većinu rekreativnih biciklista je dovoljno, ako za vrijeme takve ture uzimaju negdje oko 40-60 grama ugljikohidrata na sat. Treniraniji, tj. oni koji pobjeđuju na natjecanjima i okreću visoke vatove, će najbolje proći, ako će pojesti više od 60 grama na sat. Ovdje se kod većine pojavljuju problemi, tijelo nije naučeno na takve količine ugljikohidrata ili su sastojci istih neprikladni.
"Pije kakvih petnaest godina su na Sveučileštu u Birminghamu pod vodstvom profesora Askerja Jeukendrupa kao prvi su došli do zaključka, da ako kombiniraš oba tipa šećera, možeš zapravo učinkovitije upotrebljavati ugljikohidrate, koje uneseš tijekom treninga. Ispitanici su unesli 90 g/h ugljikohidrata iz glukoze ili glukoze i fruktoze u odnosu 2:1. Potrošnja unesenih ugljikohidrata se je kod glukoze zaustavila na 60 g/h, kod odnosa 2:1 je bilo naime kovano slučajno i nije imalo niti jedne pametne znanstvene podloge. Uz to, danas se upotrebljava u većini preporuka kao optimalni odnos".
Tim, i sam biciklist i sigurno si već jednom morao dati ostavku. Zašto toliko biciklista ima probavne smetnje? Je li stvar u preagresivnim aromama, u krivim izvorima ugljikohidrata ili u čemu trećem?
Iako sam biciklist i na godinu napravim više od 20 tisuća kilometara, u životu sam odvozio samo dvije utrke i od niti jedne nisam odustao. Unatoč tome moje tijelo je sposobno svega. No, ne baš svega - svega. Tijekom pilotiranja između jednog istraživanja u Birminghamu, kada sam tijekom tjelesne aktivnosti morao piti napitak sa šećerom zvanim laktoza, kojega naime nađemo u mliječnim proizvodima, morao sam doslovno odustati i nakon toga duže vremena zadržavati u toaletu. Biti intolerantan na laktozu nije najbolje (smijeh).
Slika 2: Tim više nego ostali biciklisti preživi na biciklu u zatvorenim prostorima - nove spoznaje su dodatna motivacija za treninge i natjecanja.
Glavni razlozi za razvoj probavnih smetnji kod biciklista su tri. Prvi razlog je taj, da puno sportaša nije naviklo unositi ugljikohidrate tijekom napora, naime misle, da su ti rezervirani samo za natjecanja. Drugi razlog, koji se pojavljuje jer duže vremena ne unose ništa, nakon toga postanu umorni i probaju s velikom unosom nadoknaditi izgubljeno. Visok unos ugljikohidrata s neoptimalnim sastojcima, tj. neoptimalnoj kombinaciji različitih vrsta šećera, vodi u probavne smetnje. Moramo znati naime, da se moraju ugljikohidrati, koji se ubrzo razgrade na osnovne šećere - glukozu, fruktozu i galaktozu, apsorbirati u krvotok. Za to su ključni određeni transporteri, koji imaju ograničen kapacitet. Uz to se prijenosnici za glukozu i fruktozu razlikuju. Ako znači zasitimo prijenosnike za glukozu, možemo svejedno iskoristiti prijenosnike za fruktozu. Odnos između glukoze i fruktoze je tako ključno. Treći razlog su ozljede crijeva. Do tih dolazi prije svega kao posljedica preraspodjele krvi iz gastrointestinalnog trakta u kožu te mišići i najbolje budemo taj problem izbjegnuli, ako budemo tijekom tjelesne aktivnosti u dovoljnoj količini unosili tekućinu. Ali ne previše.
Video 3: Probavne smetnje tijekom treninga ne izazivaju izotniki ili gelovi sami po sebi, nego njihova pogrešna zabluda - neapsorbirana količina tako tijekom napora dodatno draži osjetljivu gastrointestinalnu sluznicu.
Odnos između glukoze i fruktoze, tu i tamo tko poznaje 2:1... Kaže nam malo više, to naše čitače sigurno zanima.Kao već spomenuto, poznajemo tri tipa monosaharida, tako najjednostavnijih ugljikohidrata. U priču ovdje ulaze samo glukoza i fruktoza, galaktoza tijekom tjelesne aktivnosti nitko ne unosi, zato ju odbacimo. Većinu ugljikohidrata, koje nađemo na policama u trgovinama sadrže samo glukozu, ili lanac glukoze. Kruh, tjestenine, riža, maltodekstrin - to je u osnovi sve glukoza. Nakon toga imam fruktozu, koju u promijenjivim postocima nađemo u voću i medu. Kao zanimljivost, stolni šećer saharoza je zapravo molekula sastavljena iz glukoze i fruktoze. Fruktoza se od glukoze ne razlikuje samo po tome da upotrebljava druge prijenosnike iz crijeva u krv, naime mora ići najprije u jetra te se tamo pretvori u glukozu ili laktat. Možda zbog toga dugo vremena nisu vidjeli kao primjerenu za tijekom tjelesne aktivnosti. Prije kakvih petnaest godina su na Sveučilištu u Birminghamu pod vodstvom profesora Askerja Jeukendrupa kao prvi došli do zaključka, ako kombiniraš oba tipa šećera, možeš stvarno učinkovitije upotrebljavati ugljikohidrate, koje uneseš tijekom treninga. Ispitanici su unesli 90 g/h ugljikohidrata iz glukoze ili glukoze i fruktoze u odnosu 2:1. Potrošnja unesenih ugljikohidrata se je kod glukoze zaustavila kod 60 g/h, kod odnosa 2:1 su upotrebljavali puno više. Odnos 2:1 je bio naime kovan po zaključku i nije imalo niti jedne pametne znanstvene podloge. Uz to se danas upotrebljava u većini preporuka kao optimalni odnos. Priča o odnosu se u znanosti nije završila. Profesor David Rowlands iz Novog Zelanda je već nešto godina unazad utvrdio, kako je optimalni odnos između glukoze i fruktoze podosta drugačiji i naime nigdje pod jednu jedinicu glukoze i jednu od 0,7 jedinice fruktoze. Zašto na njegove zaključke većina zaboravlja ne znam, znam da ja na njih nisam zaboravio (smijeh). Moje nekoliko subjektivno mišljenje je naime, da je optimalno nevjerojatni odnos 1:0,8 u korist glukozi.
Slika 3: Pro biciklisti znaju, kako bez "fuelinga" ne ide - pojedini članovi Tuš Teama već testiraju protozip novog izotoničnog napitka.
Nisu li nekada tvrdili, kako fruktoza zamašćuje jetru i za nas je općenito štetna?Uhhh. O tome možemo govoriti satima. Da, o fruktozi čujemo mnogo loših stvari. Dok su istraživanja jasna. Ako smo tjelesno aktivni i pojedemo toliko energije, koliko potrošimo, fruktoza nije problematična. Suprotno - za sportaše je, kao što smo prije mogli doznati, u određenim primjerima preporučena.
Jedna između stvari, koja se na veliko reklamira, je magnezij. No zapravo elektroliti, a magnezij njihov kralj.
Elektroliti su ključni za djelovanje ljudskog tijela i koncentraciju elektrolita želimo što više dobro nadlgedati i očuvati u normalnim granicama. Kada govorimo o sportašu, govorimo o tri ključna okruženja. Jedno je napitak, drugo je krv i treće znoj. Većina se fokusira na krv, ali kada govorimo o tjelesnoj aktivnosti, morali bi se fokusirati na znoj. Naime - nadoknaditi moramo izgubljeno, znači ono što je u znoju. Znoj je u najvećoj mjeri sastavljen iz obične soli, što i nije čudno gledano na to, kako istu čovjek unosi svaki dan.
Slika 4: Vrhunska hrvatska biatlonka Nika Blaženić već koristi Ndure - prototip verziju
"Često čujem kako magnezij spriječava nastanak grčeva i kako mora obavezno biti u sportskom napitku. Jednostavno - to je idiotizam. Činjenica je naime, da koncentracija elektrolita s dehidracijom raste, što znači da je njihova dostupnost većemu viša nego nižem. I niti jedno istraživanje zadnjih godina nije pokazalo povezanost između grčeva i unosom elektrolita. Jedina mogućnost kako bi imali grčeve zbog elektrolita je ta da bi pili samo vodu i razrijeđivali krv".
Pojava ostalih elektrolita u znoju je zapravo izutetno malena i zato ih skoro nije potrebno nadopuniti. Često čujem kako magnezij spriječava nastanak grčeva i kako mora obavezno biti u sportskom napitku. Jednostavno - to je idiotizam. Činjenica je naime, da koncentracija elektrolita s dehidracijom raste, što znači da je njihova dostupnost većemu viša nego nižem. I niti jedno istraživanje zadnjih godina nije pokazalo povezanost između grčeva i unosom elektrolita. Jedina mogućnost kako bi imali grčeve zbog elektrolita je ta da bi pili samo vodu i razrijeđivali krv.
Slika 4: Mit o magneziju je tako ukorijenjen kod biciklista da mnogi inzistiraju kod kupnje magnezijevih šumečih tableta - tek kada ga pitamo, u kojem dijelu treninga ili natjecanja se počinju pojavljivati grčevi, razumije kako je možda stvar u tome da biciklira praktično "gladan".
Svuda se magnezij prodaje kao univerzalno sredstvo protiv grčeva? Što je po tvojem mišljenju najučinkovitije za spriječavanje grčeva?
Najprije da odgovorim na pitanje, što je grč u mišiću. Radi se o kontrakciji mišića, koja se pojavi bez naše volje, mišiće nakon toga ne možemo svjesno opustiti. Jedina mogućnost kako mišić opustiti iz grča je taj da rastegnemo s čime deaktiviramo aktivaciju živčanih vlakna, koji oživčuje problematičan mišić. Znači možemo vidjeti da se radi o nekoj vrsti pogreške u prijenosu živčanih signala i definitvno ne o poremećenoj ravnoteži elektrolita. Naime s rastezanjem ne možemo to promijeniti. Grčevi u mišićima se općenito pojave za vrijeme teških napora, u vrućini i na kraju aktivnosti. Sve to je povezano prije svega s smanjenom dostupnošću energije, što znači prije svega ugljikohidrata, djelomično i s mikro oštećenjima mišića. Obično se pojave kada pretjerujemo s intenzivnošću, tj. kada želimo više nego što je mišić sposoban.
"Kod grča, radi se o mišićnoj kontrakciji koja se pojavi bez naše volje, mišiće zatim ne možemo svjesno opustiti. Jedina mogućnost, kako možemo mišić opustiti iz grča je taj da mišić rastegnemo, s čime deaktiviramo aktivaciju živčanih vlakna, koji oživčuju problematičan mišić. Znači možemo vidjeti, kako se radi o nekoj vrsti pogreške kod prijenosa živčanih signala i da se nikako ne radi o porušenoj ravnoteži elektrolita."
Video 4: Jesi li znao kako grčeve u stvarnosti uzrokuje premalo glukoze u krvi, što vodi do smetnji u signalizaciji brojnih neurotransmitera, između ostalih i acetilholina? Grčeve možemo najbolje spriječiti, ako nađemo izotonik ili gelove, koje možemo apsorbirai po zlatnom pravilu 90g UH na sat.
Magnezij i ostali elektoroliti ovdje uopće ne nastupaju u jednadžbi. Da, obavezno su bitni s vidika, da ih trebamo za normalno djelovanje organizma, ali kod grčeva nisu od velike pomoći. Još najbolji lijek protiv grčeva je dovoljan unos energije i savjet da se ne pretjeruje.
Dakle, magnezij ne igra pretjeranu ulogu kod rehidracije, dok ostali elektroliti igraju?
Za rehidraciju je samo natrij najbitniji, ostali i ne toliko. Jedna između bitnih uloga elektrolita je i ta kako brinu da se održava volumen stanica u tijelu. Ako u krvi povećamo koncentraciju natrija, voda će iz stanica te mišićnih prelaziti u krv. To se dogodi, ako smo dehidrirani i znamo kako to ne utječe najbolje na tjelesne funkcije. Ako počne padati koncentracija natrija u krvi, voda će početi prodirati u stanice i iste budu počele bujati. To naravno nebi bilo problematično, ako mozak nebi bio u lubanji. Dogodi se naime, da voda prodire u stanice, iste se žele povećati i zbog lubanje ne mogu. Stanice počinju pucati i u najlošijem primjeru može nastupiti smrt. Toj pojavi govorimo i s treningom povezana hiponatremija i nije tako rijetka pojava.
Sika 6: Treba još poudariti kako magnezij izgubimo puno više, nego što smo prikazali na simboličnoj slici. Dijelovi bi bili naime jedva vidljivi golim okom - magnezij je naime za tijelo tako ključne uloge, da tijelo za vrijeme napora stvarno poveća njegovu koncentraciju unutar stanice.
Dakle - za vrijeme tjelesne aktivnosti gubimo sol i vodu. Ako bi dakle nadomjestili samo vodu, koncentracija natrija u krvi bi se mogla početi smanjivati i to bi vodilo u probleme. Ako bi uzeli previše natrija, to bi najprije značilo želučane probleme, nakon toga još kako bi za vrijeme treninga bili jako žedni, natrija bi u krvi bilo previše i to je znak za žeđ. Glede ostalih elektrolita je tako da se radi o podosta neistraženom području. Činjenica je kako ima smisla održavati koncentracije elektrolita u krvi. Postoji na primjer hipoteza, koja govori o tome da gubici kalcija u znoju tijelo nadopunjuje s razgradnjom kosti. To si naravno ne želimo.
Je li izotonični napitak pogodan i za djecu?
Ne znam zašto ne bi bio. Mislim - ako ima unutra kofein ili nešto drugo kao šećer ili sol, onda bi se već upitali o njegovoj smislenosti. Inače da - djeca su isto ljudi i svi znamo kako su njihove potrebe za energijom zbog neprestane aktivnosti visoke.
Sudjelovao si u razvoju novog Ndura, koji je u biti plod tvojega znanja. Još se od prije sjećam, kako si se neprestano bavio s nekim "šećerima", oksidacijom, dakle s tim osnovama koje zaboravljamo, kao što svi tražimo čarobne formule...
Jasno je, kako sam nekakav “frik”, kada se govori i sportskoj prehrani. Tako da nije čudno kako imam doma stan pun vreća različitih oblika ugljikohidrata, jednostavno sam došao do zaključka kako na tržištu nema proizvoda, koji bi bio napravljen po mojem ukusu. Ili bolje rečeno skladan s trenutnim znanstvenim događajima. Već zbog toga mi je bilo u interesu pomoći razviti Ndure - da riješim svoj problem, kod toga pomažem i ostalima. Htio sam da napitak ima optimalni omjer između maltodekstrina i fruktoze, s čime ne samo da povećuje dostupnost energije,ali i smanjuje pojavu probavnih problema. Istraživanja su naime pokazala, kako je omjer 1:0,8 između maltodekstrina i fruktoze najbolji iz sljedećeg vidika. Dodali smo elektrolite u količini, koje su slične sastojcima znoju većine ljudi, s čime čovjek jednostavno dobije ono i samo ono što zaista treba. Napitak je jednostavan, ne sadrži nepotrebna sladila ili nešto drugo i po mojem je mišljenju najbolji proizvod na tržištu. Možda se čuje pristransko, ali zapravo na tržištu nisam našao proizvod, koji bi u tolikom omjeru imao između maltodekstrina i fruktoze.
Slika 7: Ndure prototip su testrirali već mnogi - Mateja Roglič, dvostruka slovenska pobjednica kronometa i nositeljica brojnih drugih medalja (na slici), Matej Lovše, pred nekoliko godina svjetski prvak u kronometru, Dejan Bratuš (Tuš Team), rukometno društvo Koper, iz Hrvatske Nika Blaženić, hrvatska biatlonka, Marino Jukić, triatlonac iz Adriatic Coaching, Nogometni klub Slaven Belupo, italijanski Eppinger Team i još mnogi drugi.
No, ja već znam, ali... Što dolazi?
Hmmmm. Svašta. Prva stvar, koju smo htjeli s napitkom je optimizacija i regeneracija. Istraživanja, kod kojih sam sudjelovao su pokazale kako je za vrijeme regeneracije bitno, kakav tip ugljikohidrata uzimamo. Razvili smo znači regeneracijski napitak, koji je optimalan s vidika punjena jetrenog i mišićnog glikogena, brine za regeneraciju mišića te naravno brine za prikladnu rehidraciju. Znam da zvuči promocijski, ali što napraviti, ako smo i ovdje prvi (smijeh).
U razvoju je i energetski gel, koji će dopuniti Ndure i s njim biti kompatibilan. Zamisao je kako bi vrhunski sportaš za vrijeme natjecanja u jednom satu unesao dve jedinice - jedan gel te jedan Ndure napitak (po izboru), dok bi u međuvremenu rekreativni sportaš izabrao između jednog gela ILI jednim Ndure napitkom. O tome budete čuli više kada gel razvijemo. Ne možemo baš sve već sada otkriti.
Slijedi još napitak za niskointenzivne vožnje (base napitak), koji jeu po mogućnosti izveden na prazan želudac, regneracijski napitak bez ugljikohidrata te kakav prehranski dodatak, koji ima znanstveno dokazane učinke - na primjer beta alanin te kofein.
Slika 8: Često se čini kako profesionalci koriste čudesne dodatke, koje im pomiješaju biokemičari - nažalost ( ili na sreću) potrebno je puno znoja i osnove. Slovenska deveterostruka prvakinja u cestovnom biciklizmu Polona Batagelj je redovita stranka naše trgovine, kod koje koristi samo regeneracijski napitak, energetske gelove, izotonični napitak, za natjecanja kofein i adaptogene.
Za kraj. Koliko smo se družili, znam da još uvijek nisi bio na odmoru. Letiš kamo ... zapravo, bicikliraš kamo?
Eh, ne znam, što je zapravo odmor. Recimo, da sam bio na odmoru par dana u Austriji u Zell am See-u, kako bi malo biciklirao po znamenitoj Großglocknerhochalpenstraße. Inače sam imao ljetos cilj, da bicikliram čim više slovenskih uspona, po nakon nekoliko godina bivanja na Otoku, to nije bilo moguće. Krajem rujna bi trebao odletjeti u Belgiju, gdje budemo krajem godine radili istraživanje na ketonima na simuliranoj visini. To je trenutno sve u zraku zbog virusa. Imam i avionsku kartu za Španjolsku krajem listopada, tada bi se trebala održati znanstvena konferencija i na kojoj bi trebao predstavljati jedno od svojih istraživanja, ali konferenciju su promijenili u internetsku konferenciju, što znači, da će avion tamo letjeti bez mene.
Tim, čim prije, nadam se da bude uspjelo i bicikl izvan instituta ;) Vidimo se sljedeći put, kada budemo obrađivali regeneraciju sportaša izdržljivosti.
Također, već se radujem. Oba (smijeh).
"Ndure Prototype dolazi u tri prirodna okusa bez umjetnih sladila (naranča, ananas i lubenica) i učinili smo ga dostupnim glede vašeg feedback-a (prije svega glede okusa i naravno budemo veseli vaših recenzija) nudimo po 40% niži cijeni: 900g za 113 HRK.
Video knjižnica - cijeli interjvu s dr. Podlogarjom
Najčitanije: Što zapravo uzrokuje grčeve mišića