Tina Goršek Šparovec se u svojem poslu u Human Performance Centru, gdje sudjeluje i s dr. Timom Podlogar, redovito susreće s uvijek većim problemom u svijetu sporta - pothranjenošću. Iako je pothranjenost česta i među muškom populacijom, Tina se usredotučje na mlade djevojke koje zbog pothranjenosti imaju uvijek sve više ozbiljnih, zdravstvenih problema.
Tina si je oduvijek željela postati istraživačica. Na spletu slučajnosti, koja tako često vode život pojedinca, nakon završenog studija biotehnologije na Biotehničkom fakultetu završila je studij nutricionizma i biomedicine u Münchnu, tijekom kojega je upoznala i dr. Tima Podlogar. Sada na Medicinskom Sveučilištu u Gracu radio kao mlada istraživačica na odjelu za ginekologiju i porodništva.
Tina, kako si dospjela na ovaj studij?
Nikada me nije zanimalo pisanje jeovnika, nego istraživanje. Moj cijeli studij je bio usmjeren u istraživanje, kako tijelo djeluje, fiziološke aspekte i provođenje pokusa. Pisati doktorat o hormonima i matičnim stanicama mi se je činila previše zanimljiva prilika da ju nebi iskoristila. Uz to sam htjela preživjeti nešto vremena u Austriji te doživjeti njemačku kulturu.
Međutim, baviš se i s prehranom?
U doktoratu se ne bavim s prehranom, to je više popodnevni rad u Human Performance Centru. Tamo se bavim s endokrinologijom, dakle djelovanjem hormona povezanim s treninzima i ishranom.
Ako dobro razumijemo, postoji problem u ovom području?
Da. Jednostavno rečeno, cure (i dečki) premalo jedu, istovremeno pretjeruju sa sportom. To narušava hormonsku ravnotežu te doprinosi do relativno-energetskog deficita koji se također zove RED-S.
Povjerila si nam se da si prvi puta susrela s pothranjenošću u sportu kroz vlastito iskustvo.
Tako je. Ponekad sam biciklirala i bavila se fitnesom. Bila sam na mnogo dijeta kako bi bila mršava i čim lakša. Svi so mu govorili, da je to dobro, da budem brzo savladala brdo. Upravo to te očara i dobiješ želju kako bi bio još mršaviji.
Tina je i sama iskusna biciklistica koja je na vlastitoj koži osjetila posljedice pothranjenosti, u koju mnogi treneri tjeraju svoje sportašice.
Jesti počinješ uvijek manje. Možeš biti par sati na biciklu i u međuvremenu ništa ne jedeš. Nakon treninga ne popiješ napitak za regeneraciju. Također oko treninga ne znaš kako bi se hranio.
To se brzo poznaje na tvojem hormonskom sustavu. Izgubiš menstruaciju, slabije spavaš, motivacija za trening ti padne i za vrijeme treninga često "blokiraš" tj. ostaješ bez energije.
Može li doći do ozljeda?
Sama sem se ozljedila samo zato jer sam bila nespretna (smijeh).
Inače, definitivno. Uopće kod trkačica, RED-S često vodi do stres fraktura. Možeš otići na lagano trčanje, pa ti odjednom pukne kost u stopalu ili još gore u kuku. Pothranjenost i odsutnost spolnih hormona predstavlja puno veću opasnost za stres frakture.
Dakle stres frakture nisu posljedica nedostatka kalcija ili magnezija ili ne raznolike prehrane, nego je u pitanju energetski deficit?
Za dobru apsorpciju kalcija trebamo estrogen.
Estrogen je uključen i u to kako se kosti izgrađuju i razgrađuju. Kost se nakon svakog treninga počinje prepravljati. Nakon napora bi, kost, u normalnom procesu morala postati još snažnija. Kod djevojaka (i dječaka) koje su u energetskom deficitu, nemaju dovoljno energije i nemaju odgovarajuće hormone da bi se te kosti nazad obnovile.
Već u roku od 6 mjeseci kada iste mlade sportašice dođu u stanje RED-S, kosti se počinju brže razgrađivati nego obnavljati. Isto brzo dovede do osteopenije i osteoporoze.
Kao primjer je 17 godina stara djevojka, koja je došla kod mene tražiti pomoć. Već je imala osteopeniju i bila je bez menstruacije.
Zabrinjavujća je činjenica da nakon tridesete godine starosti ljudi vrlo teško dobivaju koštanu masu, što znači ako u odrasloj dobi sportašica ili sportaš uđu s niskom koštanom masom, u starosti će vjeorjatno imati ogromne probleme sa zdravljem kosti.
A treneri to ne znaju?
Treneri zažmire. Kažu da je normalno ako djevojka nema menstruaciju. Radije vide da su djevojke lagane, što znači i lagane kosti i to vide kao prednost. Posebno u atletskim krugovima se širi uvjerenje da je sasvim normalno ako djevojka nema menstruaciju.
I slažem se da je normalno ako ti prije natjecanja, kada intenzivno treniraš, izostane koja menstruacija. Međutim, nakon toga je potrebno uzeti određeni vremenski period za regeneraciju i uspostaviti energetsku ravnotežu ili stvoriti višak energije.
Svakako se mi ne čini normalno ako takvo stanje traje više godina. Takva sportašica ne može biti dugo uspješna. Može biti odlična kada je stara 16 ili 17 godina, ali ne može isto održavati na dulji vremenski period bez ozbiljnih posljedica.
Treneri bi morali paziti, kada djevojka završi karijeru, da ju ne puste na pola invalidnu s ozbiljnim frakturama ili osteoporozom.
Kada govorimo o ravnoteži, koji makro nutrijent ima najveću ulogu?
Prema mojem mišljenju su to ugljikohidrati.
Kako ja razumijem našu signalizaciju u tijelu, naš mozak cijelo vrijeme percipira koliko hrane unesemo, kakva je koncentracija šećera u krvi, koliko energije je akutno dostupno. Ako tih signala nema, tijelo dolazi do zaključka da posljedično niti energije nema te posljedično ugasi one manje važne funkcije.
Najveća pogreška trenera je ta da djevojkama narede da ne unose toliko ugljikohidrata, a šećer je za sportašicu najbitniji signal.
Zašto inzistirati na takvoj prehrani ako je štetna za zdravlje, u isto vrijeme vodi do lošijih rezultata? Stvarno prevaže biti mršav?
Ne znam. Možeš biti toliko mršav ako oko treninga ne budeš unio dovoljno ugljikohidrata, tvoje će trening biti loš, posebno ako je trening visoke intenzivnosti.
Studije kažu da sportaši i sportašice koji su premalo jeli, postizali presudno lošije rezultate na treninzima i testiranjima. Nije bilo napretka tj. čak su opadali.
S time imamo djevojke i dječake koji marljivo treniraju, ali jer su pothranjeni ne dolaze do pravih rezultata. Mogli bi reći da besplatno treniraju.
Mogli bi pojesti vrećicu bombona, energetski gel ili sportski napitak kao što je Nrgy Unit Drink i razlika bi bila značajna.
Zašto onda ljudi svejedno inzistiraju taj način?
Jer ih je strah ugljikohidrata. U toj industriji ljudi misle da će se zbog ugljikohidrata ugojiti. Zato se boje unesti dovoljnu količinu istih. Istovremeno postoji pritisak iz okolice: "budeš li stvarno toliko pojela?" tj. "jedeš za dvoje ili jedeš više nego dečko".
Jessica Piaceski je još jedna malda, vrhunska sportašica koje je na vlastitoj koži osjetila katastrofalne posljedice stanja RED-S.
Od kuda dolazi taj strah?
To je posljedica pogrešnog uvjerenja da krumpir deblja. Mislimo da će nam bomboni dati dijabetes i slično. Previše je neznanja. Tako možemo čuti izjave kao što su: "Prestao sam jesti tjestenine jer debljaju”
Fiziološki je skoro nemoguće da nas ugljikohidrati debljaju na takav način.
Izgledaš prilično sigurna. Odakle ti uvjerenje da su ugljikohidrati uistinu toliko bitni?
Slušam dr. Tima Podlogarja (smijeh).
Bitno je da čitaš pravu literaturu, kritičko razmišljaš, sudjeluješ na raznim konferancijama na temu sporta i prahrane, ženske fiziologije, endokrinologije itd.
To vrlo kompleksna tema. Nije svaki članak dobar.
Ljudi vole govoriti da su na neku temu dobro istražili. Pročitali su literaturu, pogledali pokoji video na YouTube-u te su još došli do zaključka da određeni sportski dodatak ima potencijal. Nakon toga se pokaže kako se mišljenja stručnjaka tome suprostavljaju. Zašto je tako teško odvojiti dobra istraživanja ili članke od loših?
Za vrijeme studija sam morala napisati puno članaka i seminara. Isto te nauči izdvojiti dobar članak, kako ga kritično pogledati i ocijeniti metode i zaključke.
Definitivno je potrebno prethodno znanje pri ocjenjivanju istraživanja, također i doktorat dobro dođe kako bi znao takve stvari kritičnije ocijeniti. Netko, tko je trener ili ima završen tečaj sportske prehrane, bude teško dovoljno kritično ocijenio takvu literaturu.
Čini li ti se da je to što su te učili na studiju u skladu s onim što si kasnije naučila kao istraživačica?
Moram reći da je naš studij bio vrlo dobar i kvalitetan. Jedina stvar koju bi morala istaknuti je ta da sa studijem postaneš pristran. Stvar koju istražuješ za tebe postaje najbitnija. Recimo netko tko istražuje mikrobiom, počinje misliti da je isti najbitniji i da na sve utječe.
Zato je bitno da možemo slušati i drugo mišljenje. Iako se o ženskoj fiziologiji predaje vrlo malo. Sretna sam jer me povremeno na Sveučilištu pozovu da pokoji sat predajem upravo o toj temi.
Tina, hvala na razgovoru. Sljedeći puta budemo točnije govorili o poremećajima hranjenja kod mladih sportašica, kako prepoznati probleme i što napraviti, kako bi stvari išle na bolje.
Hvala i vama. Sretna sam da mogu upozoriti na taj problem, koji muči sve više mladih djevojaka.
Pročitajte i: